
19 janEmocije ili Razum – Da Li Će Nam Mišljenje Promeniti Pre Činjenice ili Prijatelji?
“Drag mi je Platon, ali mi je istina draža.”
Ovaj poznati citat, pripisuje se Aristotelu, a zapravo je parafraza odeljka iz njegovog dela Nikomahova etika, u kome zaključuje da će kritika teorije njegovog prethodnika, biti otežana upravo jer mu je on bliski prijatelj. Ipak, Aristotel zaključuje da je filozofska dužnost, odbaciti prijateljstvo ako je potrebno, kako bi se istina sačuvala.
Na nesreću filozofa, psihološka istraživanja ukazuju na to da istina često nije prioritetna motivacija ljudskog uma. Ljudi, pre svega, imaju duboku psihološku potrebu za pripadnošću – žele da se uklope, povežu sa drugima i steknu poštovanje i odobravanje svojih vršnjaka.
Zaista, kada je reč o donošenju odluka i promeni stava, emocije će ponekada odigrati ključnu ulogu, ali zašto je to tako? Zbog čega ljudima suve činjenice i očigledna istina ponekad nisu dovoljne da promene mišljenje?
U nastavku teksta istražujemo ovaj fenomen, te odgovaramo na pitanja zbog čega je ljudima važno da zadrže svoje ideje po cenu da su netačne, koje su motivacije za ovo ponašanje, ali i to kakve ovo negativne efekte može imati po pojedinca i društvo u celosti.
Logika lažnih verovanja – oksimoron sa objašnjenjem
Sećate se kada smo govorili o tome zašto ne ispunjavamo odluke koje donosimo?
Motivacije i razlozi za određeno postupanje često su obojeni sukobom između emocija i razuma, a ova razlika je osnov moralnih dilema gotovo svih protagonista u popularnoj i klasičnoj kulturi!
Zaista, sintagma “logika lažnih verovanja” može da zvučati kao neutemeljeni oksimoron, ali ipak – psihologija uspeva da nađe objašnjenje za motivaciju ljudi da ostanu pri svom mišljenju po cenu da je ono neispravno! Sve ovo, iz najboljih namera i zapravo, najdubljih potreba.
Ne verujemo uvek u stvari jer su tačne – ponekad verujemo u stvari iz potrebe da izgledamo dobro pred ljudima do kojih nam je stalo.
Kako možemo da objasnimo ovaj fenomen?
Da li vam je poznata Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba?
Američki psiholog Abraham Maslov kreirao je teoriju o hijerarhiji ljudskih potreba i jasno razgraničio nivoe istih. Njegova teorija najčešće ilustrovana je piramidalnom shemom, na dnu koje se nalaze najniži i osnovni nivoi ljudskih potreba, koje se moraju zadovoljiti pre nego što se aktiviraju potrebe viših nivoa.
Ukratko, postoji pet grupa potreba – fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadnošću, potreba za uvažavanjem i potreba za ostvarivanjem. U samoj osnovi piramide nalaze se osnovne, fiziološke potrebe, na koju se nadograđuju potrebe za sigurnošću pa sve do vrha – potrebe za ostvarivanjem.
Četiri niža nivoa obuhvataju fiziološke potrebe, kao što su one za vodom, vazduhom, snom, seksom ali i potrebom za sigurnošću. Na nju se nadograđuje nivo potrebe za sigurnošću, koja obuhvata potrebe za pripadnošću – prijateljstvom i porodicom.
Kako nam Maslov može pomoći da objasnimo fenomen lažnih verovanja?
Niko ne želi da se njihov pogled na svet promeni ako je usamljenost ishod.
Na samom vrhu piramide, nalazi se potreba za samoostvarivanjem i između ostalog, moralnost, kreativnost, rešavanje problema i – prihvatanje činjenica. Osnovna pretpostavka Maslovljeve teorije jeste da se više potrebe iz hijerarhije pojavljuju tek kada su niže potrebe mahom zadovoljene.
Ovde dolazimo do prvog potencijalnog objašnjenja ostajanja pri mišljenju uprkos tome što je neispravno – razumevanje istinitosti situacije je važna ljudska potreba, ali je pripadnost zajednici primarna. Iako ove dve želje često dobro funkcionišu, povremeno dolaze u sukob.
Mnoga od naših mišljenja i stavova izgrađeni su na vrednostima naše porodice, prijatelja i okruženja. Promena mišljenja i stavova, potencijalno nas dovodi u opasnost od narušavanja odnosa sa ljudima koji nam znače. U mnogim okolnostima, društvena veza je zapravo korisnija za vaš svakodnevni život od razumevanja istine, određene činjenice ili ideje – ona nam zadovoljava primarne potrebe pripadnosti.
Lažna verovanja mogu biti korisna u socijalnom smislu čak i ako nisu korisna u činjeničnom smislu. Kada moramo da biramo između njih, ljudi često biraju prijatelje i porodicu umesto činjenica.
Potencijalne opasnosti vođenja emocijama
„Ne sviđa mi se taj čovek – moram bolje da ga upoznam. “ Abraham Linkoln
Ako napuste svoja uverenja, mnogi ljudi rizikuju da izgube socijalne veze. Možete pomisliti – možda ljudi samo treba da nađu prijatelje kakav je bio Aristotel! Međutim, psiholozi sugerišu da od najvećeg broja ljudi, ne možemo očekivati da revidiraju stav pre negoli im ponudimo alternativno zadovoljenje potrebe za pripadnošću.
Zbog toga, najuspešniji način da promenite mišljenje ljudi je da – se sprijateljite s njima. Ipak, jako je bitno imati u vidu potencijalne opasnosti, onda kada se vodimo emocijama prilikom kreiranja stava i mišljenja, naročito onda kada neko nama pokušava da promeni mišljenje i kada to nije čestit čovek kao Aristotel.
Ovoga i jesu bili svesni brojni filozofi i sociolozi, pogotovo kada su pisali o vladarima i vođama. Od Vebera nam je poznat pojam harizmatskog autoriteta, koji je preteča kulta ličnosti.
Harizmatska vlast najčešće podrazumeva šarmantnog lidera kojeg ljudi doživljvaju nepogrešiim, te koji svojom pojavom pleni i motiviše ljude na akciju. Ipak, mi znamo da ni jedan čovek nije nepogrešiv, a neretko, ideje nacionalizma zadovoljavaju osećaj pripadnosti, što u kombinaciji sa neodoljivim šarmom može dovesti do razornih posledica.
Najuspešnije rasprave su tamo gde već postoji određeno slaganje
Najbolje mesto za razmišljanje o pretećoj ideji je u nepretećem okruženju.
Ljudi koji će najverovatnije promeniti naše mišljenje su oni sa kojima se slažemo u 98% tema.
Ako neko koga poznajete, volite i imate u njega poverenja, veruje u radikalnu ideju, veća je verovatnoća da ćete je uzeti u razmatranje. Ipak, ako poznanik koji vam nikada nije bio simpatičan predloži istu ideju – vrlo lako ćete odbaciti tvrdnju, bez mnogo promišljanja.
Jedan od načina za vizualizaciju ove razlike je mapiranje verovanja u okviru spektra. Zamislimo spektar u rasponu od 1-10, na kome se mi po radikalnosti verovanja u ideju nalazimo na podeoku 7. Jasno je, biće vraški teško ubediti nekoga ko je po istom pitanju na poziciji 1, jednostavno, jaz je preširok.
Ukoliko nam je stalo da se povežemo sa istomišljenicima, najbolja opklada je da ćemo to uspeti sa ljudima koji se nalaze na pozicijama spektra 6 i 8.
Najžešće rasprave često se dešavaju između ljudi na suprotnim krajevima spektra, ali najčešće se učenje odvija na bliskim pozicijama. Što ste bliži nekome na spektru, veća je verovatnoća da ćete prihvatiti jedno ili dva verovanja koja ne delite, i da će stav druge osobe uspeti da utiče na vaše mišljenje.
Što je ideja udaljenija od vaše trenutne pozicije, veća je verovatnoća da ćete je potpuno odbiti
Da li ste spremni da ne pobedite da biste nastavili razgovor?
Treba napomenuti da nije moguće preskakati pozicije na spektru, mišljenje se gradi i menja postepeno. Svaka ideja koja se dovoljno razlikuje od vašeg trenutnog pogleda na svet osetiće se pretećom, a najbolje mesto za razmišljanje o pretećoj ideji je u ne pretećem okruženju.
Upravo zbog toga, knjige su često bolje sredstvo za transformisanje verovanja od razgovora ili rasprava. U razgovoru ljudi posebnu pažnju pridaju svom imidžu, žele da sačuvaju obraz i izbegnu slučaj gde izgledaju glupi. Upravo se taj rizik dešava kada se suoče sa neprijatnim nizom činjenica koji pogađa njihov stav.
Knjige rešavaju ovu napetost, jer nas knjige oslobađaju osude i momenta gde javno priznajemo da nismo u pravu. Sa knjigom se razgovor odvija u glavi i bez rizika od osude – lakše je biti otvoren kada nema potrebe za defanzivom. Kod knjige nema direktnog napada na ličnost, već samo začeća ideje koja nastavlja da raste svojim tokom.
Ipak, ovo ne znači da treba potpuno odustati od rasprava i priznavanja greške. Sposobnost priznavanja poraza u diskusiji znak je emotivne zrelosti i zavidnog nivoa samopouzdanja, gde jedno pogrešno mišljenje ne može uzdrmati sigurnost u sopstvene kvalitete i intelekt.
Prvo odgovorite ljubaznošću – budite u pravu kasnije
„Uvek imajte na umu da kada se raspravljate i pobedite u raspravi, vi zapravo rušte realnost osobe sa kojim se raspravljate. Bolno je izgubiti realnost, zato budite ljubazni, čak i ako ste u pravu. “ – Haruki Murakami
Kad smo u trenutku zanosa i dinamičnoj raspravi, lako možemo zaboraviti da je cilj same diskusije da se povežemo sa drugom stranom, time što ćemo pronaći zajednički jezik i obogatiti sebe novim znanjima. Nažalost, neretko smo toliko opčinjeni pobedom da zaboravljamo na aspekt povezivanja.
Upravo se ljubaznošću i iskazivanjem naklonosti i razumevanjem druge strane mogu postići najbolji rezultati. Kad ste ljubazni prema nekome, to znači da se prema njemu ponašate kao što biste voleli da se neko ophodi prema vama. Ovo je dobra metoda za stvarnu promenu mišljenja.
U tom smislu potrudite se da prvo budite ljubazni i time ostvarite prijateljstvo, a kasnije budite u pravu. Ovo ne znači da treba odustati od svog mišljenja i istine, već jednostavno pronaći način da bolje pristupite osobi. Ako vam je istina draga, trudite se da vam pobeda ne bude draža.
Diplomirani psiholozi
Jelena Stanivuković & David Ramadani